Što trebamo znati o cerebralnoj paralizi
Cerebralna paraliza je prvi put ušla u medicinsku literaturu još 1862.g. pod imenom Morbus Little, kada je engleski ortoped W.J.Little opisao je 63 djece s posebnim poremećajima kretanja smatrajući ih posljedicom oštećenja mozga tijekom patološke trudnoće. Ni danas kada je znanje o etiologiji kliničkoj slici i tretmanu cerebralne paralize produbljeno još mnogo toga ostaje nejasno.
Cerebralna paraliza nije samo medicinski problem, ona je kompleksni medicinski, psihološki i socijalni problem. Čitav niz neuroloških i psiholoških problema, problema učenja, školovanja i zapošljavanja traži interdisciplinarni pristup.
Višestruki hendikep prisutan je kod više od četvrtine osoba s cerebralnom paralizom, a samo jedna petina s CP nema potrebu za nekom posebnom zaštitom.
Definicija cerebralne paralize
Cerebralna paraliza se definira kao grupa neprogresivnih, ali često promjenljivih motornih oštećenja uzrokovanih lezijom središnjeg živčanog sustava u ranim stadijima razvoja (Kuban i Leviton, 1994). Premda lezija ostaje neprogresivna, rezultirajuće oštećenje, nesposobnosti i hendikep mogu biti progresivni.
Učestalost cerebralne paralize
Cerebralna paraliza je jedan od najčešćih kongenitalnih problema (cerebralna paraliza koja postoji od rođenja):
Na svakih 2000 novorođenčadi 5 je rođeno s cerebralnom paralizom. Ta incidencija ostaje konstantna usprkos napretku opsteritičke i pedijatrijske zaštite zadnjih 30 godina (Miller, Bachrach i suradnici 1995).
Uzroci cerebralne paralize
Uzrok mnogih slučajeva CP ostaje nepoznat. Kao najčešći rizični čimbenik navodi se niska porođajna težina, zatim asfiksija, neonatalne konvulzije, neonatalna žutica, instrumentalno vođen porod, te antepartalna hemoralogija.
Općenito, uzroke CP možemo podijeliti u dvije skupine:
1. razvojne malformacije mozga
2. oštećenja mozga u razvoju