Obavještavamo vas da je u Narodnim novinama broja 143/2013 od 2. prosinca 2013. godine objavljen Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (dalje u tekstu: Zakon). Zakona stupa na snagu 1. siječnja 2014. godine.
Prema odredbama čl. 8. Zakona vrste pravne pomoći su primarna pravna pomoć i sekundarna pravna pomoć.
Primarnu pravnu pomoć pružaju uredi državne uprave, ovlaštene udruge i pravne klinike i ona obuhvaća: opću pravnu informaciju; pravni savjet; sastavljanje podnesaka pred javnopravnim tijelima, Europskim sudom za ljudska prava i međunarodnim organizacijama u skladu s međunarodnim ugovorima i pravilima o radu tih tijela zastupanje u postupcima pred javnopravnim tijelima i pravnu pomoć u izvansudskom mirnom rješenju spora.
Postupak za ostvarivanje primarne pravne pomoći pokreće se izravnim obraćanjem pružatelju primarne pravne pomoći. Uvjeti za njezino ostvarivanje su: da podnositelj zahtjeva sam ne raspolaže dovoljnim znanjem i sposobnošću da svoje pravo ostvari, da mu pravna pomoć nije osigurana na temelju posebnih propisa, da su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje stručne pravne pomoći moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva i ako podneseni zahtjev nije očito neosnovan (članci 10 i 11. Zakona).
Sekundarna pravna pomoć obuhvaća pravno savjetovanje, zastupanje u sudskim postupcima i u postupcima mirnog rješavanja sporova. Sekundarna pravna pomoć obuhvaća i: oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka te oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.
Uvjeti za pružanje sekundarne pravne pomoći propisani su odredbama čl. 13. Zakona: da se radi o složenijem postupku za kojeg podnositelj zahtjeva nema sposobnosti sam se zastupati, da nije prekoračen imovinski cenzus, da u posljednjih šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva nije odbijen zahtjev podnositelja zbog namjernog davanja netočnih podataka, da podnositelju zahtjeva pravna pomoć nije osigurana na temelju posebnih propisa i da nije riječ o objesnom parničarenju. Objesno parničarenje prema odredbama čl. 13. st. 2 znači takvo parničenje u kojem su očekivanja podnositelja zahtjeva očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom, ako je razvidno da podnositelj zahtjeva zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima ili ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva.
Prema odredbama čl. 14. st.1 Zakona imovinski kriteriji za ostvarivanje pravne pomoći su:
– da ukupni prihodi podnositelja i članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos proračunske osnovice i
– da ukupna vrijednost imovine u vlasništvu podnositelja zahtjeva i članova kućanstva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica.
Proračunska osnovica je osnovica za obračun naknada i primanja utvrđena propisom kojim se uređuje izvršavanje državnog proračuna. Prema čl. 21. Prijedloga Zakona o izvršavanju državnog proračuna za 2014. godinu ona bi iznosila 3.326,00 kn.
Pravna pomoć odobrit će se slučaju prekoračenja imovinskog cenzusa ako zbog izvanrednih troškova liječenja podnositelja zahtjeva ili članova kućanstva koji nisu obuhvaćeni zdravstvenim osiguranjem, troškova ortopedskih pomagala, rehabilitacije i drugih usluga koje osobama s invaliditetom nisu osigurani zdravstvenim osiguranjem, troškovi obrazovanja za djecu s teškoćama u razvoju, ostali troškovi nastali kao posljedica više sile (požar, potres, poplava i slično) i vlasništvo imovine koja se ne može unovčiti ili je njezino unovčenje teško provedivo, podnositelj zahtjeva ne može raspolagati ukupnim prihodima i imovinom, uz uvjet da dio ukupnih prihoda i imovine kojim podnositelj zahtjeva može raspolagati ne prelazi iznose iz čl. 14. stavka 1. Zakona.
Uz prethodno navedenu iznimku također su odredbama čl. 15. st. 1. Zakona propisani određeni izuzeci od imovinskog cenzusa. Na primjer: sekundarna pravna pomoć odobriti će se bez utvrđivanja imovnog stanja ako je podnositelj zahtjeva osoba koja je korisnik pomoći za uzdržavanje u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi ili osoba kojoj je korisnik prava na opskrbninu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. Također je u čl. 15. st. 2. propisano što sve ne spada u prihode koji se uzimaju prilikom utvrđivanja imovinskog cenzusa. Primjerice: vrijednost dijela nekretnine koja služi za obavljanje poslovne djelatnosti nužnog za osiguranje minimalnih uvjeta za uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, doplatak za djecu i novčani primici za opremu novorođenog djeteta, predmeti izuzeti od ovrhe na temelju općeg propisa kojim se uređuje ovršni postupak i slično.
Pri odobravanju pravne pomoći, imovno stanje podnositelja zahtjeva utvrđuje se za dvanaest mjeseci prije početka mjeseca u kojem se zahtjev podnosi.
Postupak za odobravanje sekundarne pravne pomoći pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom uredu državne uprave prema prebivalištu podnositelja zahtjeva. Zahtjev se podnosi na propisanom obrascu, čiji je sastavni dio suglasnost podnositelja zahtjeva i članova kućanstva o dopuštenju uvida u sve podatke o ukupnim prihodima i imovini, u kojem će podnositelj zahtjeva potvrditi da su podaci koje je dao točni i potpuni. Na zahtjev i rješenje ne plaćaju se upravne pristojbe.
Ured državne uprave je dužan rješenjem odlučiti o zahtjevu u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, na to rješenje postoji mogućnost žalbe u roku od 15 dana.
Pravna pomoć odobrava se u punom opsegu (oslobađanje od odvjetničkih troškova, sudskih troškova):
– ako je podnositelj zahtjeva korisnik pomoći za uzdržavanje u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi, odnosno pravo na opskrbninu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata
– ako ukupni prihodi podnositelja zahtjeva i članova kućanstva iznose 50% ili manje po članu kućanstva mjesečnog iznosa proračunske osnovice. Svako povećanje iznosa iz stavka za svakih sljedećih 10% ima za posljedicu smanjenje opsega pravne pomoći za 10%, ali ne ispod 50% utvrđenog iznosa troškova utvrđenih za pravnu pomoć.
Ako je pravna pomoć odobrena u smanjenom opsegu, razliku do punog iznosa nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika nadoknađuje korisnik u preostalom razmjeru prema vrijednosti poduzete radnje utvrđene Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Isto vrijedi za nagrade i naknade troškova vještaka i tumača.
Oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi može se odobriti u svim sudskim postupcima ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje sudskih pristojbi moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s imovinskim kriterijima određenim u članku 14. ovoga Zakona. Pri donošenju odluke osobito će se voditi računa o visini sudskih pristojbi u postupku u kojem se traži oslobođenje.Oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi djeluje od dana kada je uredu podnesen zahtjev za odobravanje pravne pomoći i važi za sve podneske i radnje za koje je nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi toga dana ili kasnije.
Podnositelj zahtjeva dužan je u podnesku, odnosno prilikom poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom obavijestiti sud o podnesenom zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, a rješenje kojim je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi dostavit će najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja podneska, odnosno poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom.
Ako korisnik pravne pomoći uspije u sporu, ima pravo na naknadu troškova postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koju je dužan u roku od 15 dana od primitka vratiti u državni proračun.
Ako korisnik pravne pomoći izgubi spor, odnosno ne uspije u postupku za koji mu je odobrena pravna pomoć, nije dužan vratiti plaćene troškove pravne pomoći.
Ujedno ako je korisniku pravne pomoći u postupku u kojem je pružena pravna pomoć sudskom odlukom ili nagodbom povećano imovno stanje u opsegu u kojem ne bi ispunjavao pretpostavke za odobravanje pravne pomoći, korisnik pravne pomoći je dužan u roku od 15 dana od povećanja imovnog stanja dužan troškove pravne pomoći isplaćene prema obračunu troškova vratiti u državni proračun.