Članovi udruge na izletu

Članovi Udruge osoba s invaliditetom su u suradnji s Maticom umirovljenika iz Daruvara organizirali zajednički izlet. Pun autobus znatiželjnih članova se uputio dana 27.05. u 7:00h ujutro na jednodnevni povijesno-turistički izlet u mađarski Sigetvar i imanje Pustara Višnjica kod Slatine. Po lijepom vremenu smo lijepo putovali i uz kraće zaustavljanje u Barču stigli smo u Sigetvar (na mađarskom siget= otok) oko 10 sati. Zaputili smo se u tvrđavu koja je stoljećima branila grad gdje smo saznali detalje o glasovitoj bici kod Sigeta (dio smo čuli putem od profesora Herouta, našeg povjesničara u mirovini i gđe Mire Bakarić koja je u ime Matice i organizirala izlet! ). Tako smo saznali da je posada utvrde od dvije i pol tisuća ljudi pod Nikolom Zrinskim (Zrinyi Miklos) čitavi mjesec odoljevala naporima Osmanlija koji su brojili oko 100,000 ljudi i raspolagala sa 300 topova. Branitelji su se odbijali predati te su pritom nanosili goleme gubitke moćnoj opsjedajućoj vojsci koja je bila oformljena s ciljem opsade i osvajanja Beča a predvodili su ju sam Sulejman i njegov vezir Mehmet-paša Sokolović. Nakon što su Turci zapalili utvrdu, branitelji, koji su vidjeli da ne mogu kontrolirati takav požar su izjurili iz zapaljene tvrđe u očajnički proboj gdje svi do jednog junački pogibaju. Zbog gubitaka od 30.000 ljudi i iznenadne smrti sultana Sulejmana Turci odustaju od pohoda na Beč te su branitelji Sigeta zbog toga onovremeno slavljeni diljem Europe jer se smatralo da bi padom Beča pala Habzburška monarhija te bi time Turci imali uporište u srcu Euope koja bi potom također pala. Nakon posjete utvrdi, autobusom smo se zaputili do spomen parka podignutom u čast Nikole Zrinskog i Sulejmana koji je financirala turska vlada a svečano otvorio sam turski premijer Sulejman Demirel. Spomen park se nalazi na mjestu gdje je prema predaji Sulejman preminuo u svojoj 72. godini a sadrži manji spomen oltar Sulejmanu te kipove koje prikazuju Nikolu Zrinskog i Sulejmana jednog uz drugog. Nakon ovog poučnog posjeta Mađarskoj zaputili smo se u Pustaru Višnjica, imanje koje se nalazi u istoimenu selu nadomak Slatine gdje smo ručali i imali organizirani obilazak imanja. Sredinom 19. stoljeća je ovo imanje doživljava nagli uzlet pod upravom njemačke plenitaške obitelji Schaumburg-Lippe te kasnije domaćie obitelji Draškovića. Pustara, što označuje zemlju koja se ne obrađuje već služi za uzgoj i ispašu stoke je bila tada jedno od najrazvijenih imanja te vrste u Slavoniji a na njoj su se uzgajali arapski konji. Na imanju je tada živjelo oko 200 ljudi, a imali su školu, ambulantu, kino-projektor i sportske sadržaje a imali su struju iz obnovljivih izvora i špiritanu koja je proizvodila žesticu do 60-ih godina prošlog stoljeća. U komunizmu je imanje bilo dijelom IPK Osijek a nakon stečaja, imanje 2006. godine kupuju privatni vlasnici koji ga obnavljaju. Na imanju se sada uzgajaju američki konji Paint i Quarter pasmina te Ponny konji koji su pogodniji za jahače-početnike od temperamentnih arapskih. Uz konje, imanje je poznato po uzgoju srna i jelena lopatara, te kao najveći (i prvi komercijalni) proizvođač batata u Hrvatskoj i eko-imanje a ima i hotel s depadansama, kongresne dvorane i restoran kapaciteta 300-tinjak gostiju u kojoj smo se nakon ručka odlično proveli jer nam je zasvirao Miroslav Kligl-Ježo. Oko 20h smo se zaputili nazad u Daruvar a putem je pao dogovor da bismo mogli uskoro opet na zajednički izlet.


Related posts